“Nova godina je kad imaš, kad nemaš zatvoren si svaki dan”

Šatori, privatne kuće, kolektivni centri bili su i ostali dio života 78-godišnje Nure Hrustanović iz Bratunca.

Iz vlastite kuće ponijela je samo odjeću na sebi.

“Nemam šta pričati. Izbjeglički život je bio svakakav. I patan i svakakav. Ko izbjeglice, šta ćeš”, kazala nam je.

Naselje okruženo šumom izgrađeno je 1995. godine. Tu žive raseljena lica i nekoliko socijalnih slučajeva. Svi oni nemaju gdje ni kome iako uslovi života nisu dostojni čovjeka.

“Od 1995. do danas, samo su bile hitne intervencije. Nije bilo sistemskog nekog uređivanja, douređivanja, dozavršetka, šta ja znam. Što se tiče unutra stambenih jedinica gdje se živi, od slučaja do slučaja. Ima gdje su domaćini uredni i lijepo je, a ima i negdje gdje čovjek ne bi uopšte ušao tu”, ispričao je Šemso Bećarović, referent za raseljena lica i izbjeglice općine Banovići.

Godinama su mještani Ježevca živjeli od skupljanja i prodavanja iz obližnje jalovine mrkog uglja. Nakon zatvaranja, morali su smisliti nove načine da zarade za hljeb.

“Ovdje se zarađuje drvima. Ugalj kad je bio, time smo se bavili. Imamo i ovaca nešto malo. Šta nam zaškripi, prodamo. Šta ćemo, kupimo drva. Imamo konja”, ispričala je Samira Kabilović.

Na veresiju idu doktoru, na veresiju žive. Djeca im u školu idu više gladna, nego sita. Odsječeni od svijeta, loša cesta, daleko škola, daleko bolji život.

“Najviše radi djece, što mi djeca nemaju. Pogotovo ovaj sad momčić, šesnaesta godina. Ima dvoje pantole i jednu obuću. Ako ima iko da pomogne”, moli Mehida Dudić.

Bolje ne mogu, za bolje ne znaju. Na izmaku još jedne teške godine, imaju li ovi ljudi više kakvih očekivanja, nada, želja i poruka za vlast?

“Nemam ništa. Nećemo ni slaviti, spavat ćemo. Šta ćemo. Nova godina je svaki dan kad imaš. Šta ćeš, tako ti je. Kad nemaš, zatvoren si, kao i svaki dan”, dodala je Samira Kabilović.

“Nemam. Kako će i šta dalje biti, ne znam…”, kazala je Nura Hrustanović.

U Banovićima se još nalazi i naselje Mrdići, a veliki broj raseljenih živi i u drugim alternativnim smještajima. Tokom i poslije rata u Banoviće je došlo oko 8.500 raseljenih i izbjeglih lica iz Podrinja.

U kolektivnom naselju Ježevac u Banovićima nalazi se 59 stambenih jedinica u kojima živi 50 porodica, odnosno, oko 130 članova. Većina stanovnika ne radi u firmama, već se snalaze kako znaju i umiju po principu “dan i komad“.

Nadajući se da će svaka naredna godina biti bolja.

(Izvor: N1)